Koliko ste puta čuli „Sva je izbotoksirana!“ „Izgleda kao plastična lutka!” “Stavljaju te otrove u lice!” “Ne ličI na sebe!” “Ma, plaši se starenja!” “Koliko su površne kad stavljaju svašta u lice!” “Jao, kako je bila lepa pre korekcija!”

Da da, čula sam i ja. Dobijem čak i poneki negativan komentar na posao kojim se bavim. Sreća, ne često. Svaki put isto kažem, a to zaista i mislim- Poštujem svačije mišljenje! Poštujem svačiju želju da ostari kako želi, i kada želi! Nikada nikoga neću naterati, a ne znam ni kako bih mogla, da radi nešto što ne želi. Lično ja sam počela sa tretmanima onda kada sam mislila da je vreme, ne zbog godina, već jednostavno kada sam bila spremna. Ali nikada nikoga nisam osuđivala što radi neki tretman da poboljša svoj izgled. I pre nego što sam se odučila za estetsku medicinu. Tako da se na ovakve komentare samo nasmejem.

Bilo kakva rasprava bi bila suvišna. Ponavljam, poštujem svačije mišljenje, čak i onda kada se ne slažem sa njim. Ne slažem se iz nekoliko razloga.

Prvo je pravo na sreću. „Ako nemate nešto lepo da kažete, ne govorite ništa.” Neko je srećan zato što izgleda drugačije, a ako je to ono što ga čini srećnim, odakle nam pravo da mu to kvarimo??? Verujem da znate da nisam zagovornik neprirodnog izgleda, neumerenih korekcija i promene ličnog identiteta. Ipak, to mi ne daje pravo da kritikujem tuđ izbor! Iako se bavim estetikom, mislim da je osećaj sreće bitniji od toga da li će nas drugi svrstati u kategoriju „estetski prihvatljivih“.

Pravo na izbor. U okruženju imam nekolicinu bliskih ljudi koji ne razumeju šta ja radim. Mislim, nije da ne razumeju, ali im nije jasno ko to dolazi na ovakve tretmane. Kada kažem da dolaze sasvim normalne žene (i muškarci, samo u manjini), koje imaju normalne profesije ( rade u banci, policiji, trafici, prodavnici, butiku, predaju na fakultetima, rade u vrtićima i školama, mnogo kolega raznih delatnosti, pevačice, voditeljke, glumice…) mislim da se malo zbune. Svako od nas ima pravo da izabere negu koju želi! Nije svaki botoks- „zaleđeno lice“, i nisu svake usne- „deluje kao patka“! Nije svaki tretman-„to je mogla i sa kremom“! Kada izaberemo sebe, onda za sebe želimo najbolje!

Pravo da nas bude baš briga. Šta će drugi reći. Šta će drugi misliti. Da li će im se svideti. Da li će nas prihvatiti. Najbitnije je kako je nama u našoj koži. Najbitnije je da smo mi zadovoljne. Najbitnije je da smo srećne.

Ako nam oduzmu pravo da izgledamo kako želimo, mogu nam oduzeti i pravo da mislimo kako želimo, da radimo posao koji želimo, da volimo onoga kog želimo, da se udamo ili ne udamo ako želimo, da imamo decu onda kada želimo.

Govorim iz svog iskustva. Upisala sam fakultet iako se moja mama strašno protivila mom izboru (sada me razume i podržava, ali nije bilo lako). Obožavam svoj posao! Mislim da se to vidi! I opet bih sve ponovo, a verujte mi da mi ni malo nije bilo lako, iako sam štreber.

Zatim sam odlučila da se udam i postanem mama. Ostala sam trudna, iako me je čekao poslednji ispit na fakultetu. Želja je bila jača od „kako ću,šta ću”. Sada imam divnog sina od 12 godina koji je srećan jer ima mamu koja je doktorka, koja ulepšava žene i koja je za njega najlepša žena na svetu (rekao mi je da sam lepša od Monike Beluči). A i muž misli isto, da da,haahhaahah!

Ono što želim da vam kažem je to, slušajte sebe i svoje želje. Uvek će biti neko ko će reći „Da li ti je to stvarno bilo potrebno?“

Nasmejte se samo. Vi znate ono što niko drugi ne mora da zna.

Kada izaberete sebe, ništa bolje niste mogle da izaberete!